Koncept ekomuzeja začeo se 1960. godine u Francuskoj i uvriježio kao nova forma muzeja u Europi, Brazilu, Kanadi i Australiji. Filozofija ekomuzeja obuhvaća sve aspekte kulturne baštine uključujući fenomene kao što su arheološka nalazišta, objekti, zgrade i prirodno okruženje, ali i kolektivno pamćenje, usmenu tradiciju i folklorne specifičnosti. Aktivnosti ekomuzeja vezane su uz definirano geografsko područje i određeni teritorij sa njegovim osobitostima. Osnovni cilj ekomuzeja je uključivanje lokalne zajednice u proces skrbi za baštinu, u zaštitu i prezentaciju jedinstvenih aspekata njihovog zavičaja. Peter Davis je prikazao povijesni razvoj i perspektive ekomuzeja, definirao njihovu strukturu i djelatnost u posljednjih trideset godina. U prvom dijelu knjige predstavio je povijesnu i filozofsku pozadinu ekomuzeja razmatrajući fenomene muzeja u odnosu na identitet (identity), zajednicu (community) i okruženje (environment), u drugom dijelu prikazao je ekomuzeje u Francuskoj, kontinentalnoj Europi, Velikoj Britaniji, sjevernoj Americi, Australiji i Japanu. Treći zaključni dio, razmatra koliko je teorija ekomuzeja i dalje ideal i mit, a koliko uspješna muzeološka realizacija.
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
