Julian Spalding u knjizi s naslovom "Poetični muzej - ponovno oživljavanje povijesnih zbirki" predstavio je svoju viziju budućih muzeja i njihove publike. U traženju opravdanja za izgled i funkcioniranje suvremenih muzeja, autor je nastojao dokučiti načine kako se oni mogu mijenjati da bi bolje usluživali svoju publiku. Naime, u trci sa modernizacijom, mnogi muzeji zamjenjuju svoje zbirke interaktivnim izložbama i kompjutorskim animacijama, dok na drugoj strani pojedini muzeji izlažu sve što posjeduju. Spalding smatra da su oba pristupa suvremenih muzeja pogrešna što se odražava i na smanjenu posjetu muzeja i galerija. Muzeji naime nisu više središnja mjesta za razumijevanje prirodne i ljudske povijesti kao što je to bilo u doba prosvjetiteljstva, sve veći je broj obrazovane i vrlo zahtjevne publike kojoj je svakodnevno na raspolaganju rastući izbor izvora različitih informacija. Korištenjem ilustrativnih primjera iz prakse velikih svjetskih muzeja (Louvre u Parisu, Muzej holokausta u Washingtonu, Muzej azijskih civilizacija u Singapuru, Državnog muzeja političke povijesti u St Petersburgu itd.) autor je prikazao kako se mogu koristiti muzejski predmeti za kreiranje vrlo duboke i poetske predodžbe povijesti. Knjiga je pisana kako za muzejsku publiku tako i za muzejske stručnjake i profesionalce, istražuje različite aspekte muzejskog rada od sabiranja i financiranja, do izlaganja, otkrivajući njihove ustaljene navike koje se trebaju reformirati prateći povećani broj sofisticirane publike. Kroz deset tematskih poglavlja, autor postupno iscrtava svoj ideal muzeja 21. stoljeća koji naziva "poetičnim muzejom" koji nastaje transformacijom tradicionalnih muzeja i prate ga snažni porast muzejske publike koja uživa u istraživanju predmeta naše prošlosti.
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
