Pojam zavičajnosti u Hrvatskoj pojavljuje se nakon ukidanja kmetstva 1848. godine. Zavičajnost se stjecala rođenjem i nasljeđivanjem te prijamom na temelju molbe i rješenja općinskog zastupstva, osim dvorskih i državnih službenika, svećenika i javnih učitelja koji su pravo zavičajnosti stjecali automatski. Primanjem u zavičajnost zavičajnik se upisivao u «Imenik zavičajnika» s cijelom svojom obitelji. Stjecanjem zavičajnosti dobivalo se pravo na općinsku skrb, mogućnost zapošljavanja, prijam u vojna učilišta i dr. Ta je odredba bila na snazi do 1933. godine, kada je donesen Zakon o opštinama. Knjige zavičajnika vrijedno su arhivsko gradivo jer sadržavaju podatke o strukturi ljudi, političkim, gospodarskim i društvenim obilježjima određene sredine. Državni arhiv u Osijeku i Muzej grada Iloka izdavači su Imenika zavičajnika grada Iloka 1912.-1947. godine. Analizom njegove strukture mogu se dobiti podaci o nacionalnoj, sociološkoj i demografskoj strukturi stanovništva. Publikacija ima predgovor mr. sc. Zlatka Virca, sažetke na njemačkome i engleskom jeziku te faksimilne pretiske iz rukopisnog originala.
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
