summary:
Ekomuzeji, muzeji identiteta neke zajednice i teritorija, odigrali su važnu ulogu u procesu preobrazbe kulture. Talijanska pokrajina Pijemont, danas u Italiji, prva je po brojnosti i artikuliranosti ekomuzeja te je pokrenula i projekt njihova unapređivanja. Stoga je zadužila institut IRES da provede evaluaciju aktualnog stanja tog projekta. Ova je knjiga rezultat tog istraživanja, a zamišljena je kao prva u nizu posvećenom ekomuzejima. Osim o rezultatima istraživanja, velik dio knjige govori o problematici ekomuzeja općenito. Fenomen ekomuzeja razmatra se s različitih teoretskih i praktičnih aspekata: konteksta, definicija, odnosa prema "novoj muzeologiji", razrade sintagmi "muzej na otvorenome", "otvoreni muzej", "integralni muzej", "selo-muzej", pojma "ekomuzej". Razmatraju se ekomuzeji u eri globalizacije te s obzirom na identitet i teritorij. Posebna je pozornost pridana utvrđivanju razlikovnih elemenata ekomuzeja u odnosu prema drugim muzejima te povezivanju ekomuzeja i ekonomskog razvoja. Postavljena su i neka od temeljnih pitanja vezanih za ekomuzeje: kako izraditi zakon za ekomuzeje, kako im pomoći i kako vrednovati njihov rad, kako povezati turizam i kulturu te riješiti latentni sukob među njima, je li bolji otvoreni ili zatvoreni model muzeja, ekomuzeji u kontekstu muzejske politike, budućnost ekomuzeja. Rezultati istraživanja (prikazani grafikonima) odnose se, među ostalim, na: razvoj ekomuzeja u Europi, nastanak ekomuzeja i muzeja zajednice, ovisno o osnivačima, ulogu lokalne publike, ulogu volontera u vođenju muzeja itd. Drugi dio knjige donosi niz primjera iz Italije, Francuske, Portugala i zemalja sjeverne Europe. Na kraju je objavljen cjelovit tekst «Regionalnog zakona za ekomuzeje» (pokrajine Pijemont) iz 1995. (M. F.)
