Fotografije u muzejima ne nalazimo samo kao dio muzejske građe ili u okviru fototečnog dokumentacijskog fonda već i kao gradivo koje bismo mogli okarakterizirati kao arhivsko, često prispjelo u muzejske ustanove u okviru donacija umjetnina ili druge vrste građe karakteristične za instituciju kojoj je ona darovana. Rad na opisu i planiranju preventivne zaštite takvog materijala iz dokumentarnog segmenta dviju umjetničkih ostavština u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU primjer je plodotvorne suradnje arhivista i kustosa. Prvi je pritom pridonio iskustvom u identifikaciji fotografskih procesa kojima je gradivo nastalo, poznavanjem prirode njegove stabilnosti i deterioracije, kao i izborom prikladne zaštitne ambalaže i uvjeta pohrane. Muzealac je gradivo analizirao s oblikovnog i ikonografskog aspekta te je prepoznao njegove mnogobrojne poveznice s fundusom Galerije, ali i s raznolikim generički i sadržajno srodnim materijalom pohranjenim u drugim baštinskim ustanovama. Naposljetku, opis pojedine fotografije rezultat je sinteze arhivskih normi i muzejskih standarda obrade građe.
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
