Nova knjiga u knjižnici Muzejskog dokumentacijskog centra Museum Ethics in Practice (Muzejska etika u praksi) izdana je 2017. godine. Njezin autor je Gary Edson, profesor emeritus na studiju za muzeološko obrazovanje (Texas Tech University) i bivši ravnatelj univerzitetskog muzeja. Kao stručnjak za pitanja etike u okrilju muzejske djelatnosti prvu knjigu napisao je (s nekolicinom drugih autora) 1997. godine pod naslovom Museum Ethics u svrhu „promocije etike kao vodiča za međunarodnu muzejsku zajednicu i rasvjetljavanja uloge etike u muzejskoj profesiji“. Novo izdanje ovog autora izlazi dvadeset godina kasnije, iste je tematike, ali proširenog sadržaja, a dotiče se etičkih problema u muzejskoj djelatnosti u promijenjenim društvenim, financijskim i kulturnim okolnostima potaknutima razvojem tehnologije koja korjenito mijenja ljudske navade i interakciju.
Autor u početnim rečenicama teksta određuje četiri središnja pitanja kojima se ova knjiga bavi: „Što je muzejska etika? Koja je razlika između društvene etike (morala) i profesionalne etike u kontekstu muzejske djelatnosti? Koja je vrijednost etike za muzejsku profesiju? Zašto je profesionalna etika važna za muzejsku djelatnost?“ Pokušava objasniti postulate svoje teorije i dati odgovore na ova krucijalna pitanja kroz niz poglavlja: Ethics and the museum (Etika i muzej), Ethical perspectives (Etičke perspektive), Ethics and social responsibility (Etika i društvena odgovornost), Ethical practice (Etička praksa), Ethics and consistency (Etika i dosljednost), Ethics and truth (Etika i istina), Ethics and personal standards (Etika i osobni standardi), Ethics and professionalism (Etika i profesionalizam), Ethics and predictability (Etika i predvidljivost) i Ethics as a code (Etika kao kodeks). Profesionalnu etiku smatra integralnim dijelom muzejske djelatnosti i definira je kao „praktični postupak usmjeravanja energije muzejskog osoblja na stvaranje što veće koristi za javnost, zbirke i profesiju.“ Autor govori o etici u kontekstu donošenja „ispravnih“ odluka u konkretnim situacijama muzejskog poslovanja, a cilj ove knjige vidi u ideji „spoznaje da je profesionalna etika vještina koja se uči i koja osigurava pravilnu brigu i upotrebu kulturnog blaga sveukupnog čovječanstva – muzeja i njihovih zbirki“.
Publikacija uz svaku tekstualnu cjelinu donosi primjer iz muzejske prakse (museum case study for discussion) namijenjen da čitatelju posluži kao ilustracija rješavanja mogućih etičkih nedoumica, npr. fotografiranje i distribuiranje fotografija izloženih predmeta („profesionalna etika nalaže da se povjerljive informacije o predmetima koji se donose u muzej moraju štititi“) ili problem korporativnog sponzorstva koji može kompromitirati profesionalni integritet muzejskih programa, izložaba i aktivnosti („upravljačko tijelo muzeja trebalo bi izraditi dokument koji limitira prihode od sponzora kako bi sačuvalo kontrolu nad donošenjem odluka“). U prilogu je sadržan ICOM-ov Etički kodeks za muzeje iz 2004. godine (ICOM Code of Ethics for Museums), temeljni dokument ICOM-a koji propisuje minimalne standarde profesionalne prakse i djelovanja za muzeje i njihovo osoblje. Prilozi sadrže i bibliografiju i kazalo pojmova, dok su poglavlja popraćena bibliografskim bilješkama. (Vladimir Cerovac)
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more