title:
Gravirana keramika iz fundusa Arheološkog muzeja u Dubrovniku = Sgraffito ware from the holdings of the Archaeological museum in Dubrovnik / Liljana Kovačić ; <fotografije Božo Gjukić, Ivo Marlais ; crteži Marta Perkić ; prijevod na engleski jezik Graham McMaster>
summary:
U izdanju Dubrovačkih muzeja objavljena je nova publikacija “Gravirana keramika iz fundusa Arheološkog muzeja u Dubrovniku“ autorice Liljane Kovačić, koja stručnom obradom predmeta iz Zbirke kasnosrednjovjekovnoga i novovjekovnoga keramičkog i staklenog materijala upotpunjuje sliku svakodnevnog života, kulture stola i gospodarstva Dubrovačke Republike.
Riječ je o bogato ilustriranom monografskom hrvatsko – engleskom izdanju kojim se, na 233 stranice i s oko 240 fotografija, javnosti prezentira stolna keramika ukrašena graviranjem, koja se počela skupljati arheološkim istraživanjima u povijesnoj jezgri Dubrovnika u sklopu njegove obnove nakon potresa 1979. godine. U uvodnom poglavlju čitatelja se upoznaje se lokalitetima, zatim se iznose kriteriji odabira predmeta za inventarizaciju, govori se o vrstama stolnog posuđa te radioničkim centrima iz kojih su se uvozili. Slijedi općeniti tekst o graviranoj keramici te opsežan pregled nalaza koji je prema oblicima i tipovima dekoracije podijeljen u sedam tematskih poglavlja. Pregled teče kronološkim slijedom, od najstarijih srednjovjekovnih primjeraka iz oko sredine 13. pa do početka 14. stoljeća koji su rijetki na nalazištima. Slijedi rana produkcija padske arhajske gravirane keramike iz kraja 14. i prve polovice 15. stoljeća, te one kasne iz druge polovice 15. stoljeća. Krajem spomenutog i početkom narednoga stoljeća počinje uspon renesansne gravirane keramike pogotovo one s ljubavnim temama poput „ljepotica“ (bella dona) u raskošnoj odjeći s frizurama skupljenim mrežicom ili vrpcama u kosi. Njima se pridružuju i mladići odjeveni također po onodobnoj modi koja upućuje na njihov visoki društveni položaj. Simboličnog značenja su životinje, najčešće zec (kunić), konj i pas koji simboliziraju bračne vrline, ali i oni koji aludiraju na ljubav poput plamtećeg ili ranjenog srca. Prate ih najčešće olistala stabla kao simboli života i ruže za sreću. Boje su uobičajene bakreno zelena, željezno žuta i mangansko smeđa koju početkom 16. stoljeća zamjenjuje kobaltno plava. Zamjetan dio posuđa iz oko sredine i tijekom druge polovice 16. stoljeća ima složenu geometrijsko–biljnu dekoraciju izvedenu uklanjanjem dijela keramičkog tijela i premaza ili engobe (a stecca), ili pak uklanjanjem veće površine čime se postizao plitak reljef (a fondo abassato ili a fondo ribassato). Uzori za ove dekorativne motive bili su orijentalni radovi u metalu. Takve posude su bezbojno, jednobojno ili višebojno glazirane. Tzv. postrenesansna gravirana keramika iz kasnog 16. i 17. stoljeća brojna je skupina s dekoracija brze izvedbe, ali ljupkih motiva poput anđela, grbova i cvijeća, kako bi konkurirala skupljoj majolici.
U Katalogu predmeta obrađuje se njih 219. Njihov odabir omogućuje uvid u tipologiju i umjetničko–dekorativni izraz vremena u kojem su nastali. Uz osnovne informacije kao što su dimenzije, inventarni broj i datacija, navode se, odnosno predlažu radionice. Opis predmeta obuhvaća oblik, premaze, dekorativne motive i na kraju se donose analogni ili slični predmeti iz Italije odakle materijal i potječe, te oni objavljeni s hrvatskih nalazišta i rjeđe s nalazišta priobalnih gradova susjednih država. Oblici posuda su ilustrirani presjecima, koje slijede table s grafičkim prikazima motiva, gore spomenute, specifične dekoracije a punta e a stecca. Posljednje poglavlje donosi popis literature i izvora koji se uglavnom odnose na brojne publikacije i radove talijanskih istraživača. Iako je riječ o obrtničkim predmetima, uz njihovu pomoć iščitavamo jedan segment gradskog života prvenstveno kulturu stola Dubrovnika u razdoblju njegove političke, gospodarske i kulturne emancipacije.
(Liljana Kovačić)
