Novo izdanje MAS-a odgovor je na nedostatak literature s tematikom konzervatorsko-restauratorske metodologije i prakse na programima studija konzervacije i restauracije, kao i na području pripremanja i polaganja stručnih ispita u muzeološkoj struci. Započinje uvodom koji pruža uvid u dosadašnje stanje publiciranja radova Odsjeka za restauraciju i istraživanje MAS-a, a drugo poglavlje pod naslovom Struktura i osobine stakla donosi informacije o kemijskim i fizičkim odlikama stakla te upućuje na postojanje prirodno nastalih stakala poput opsidijana ili fulgurita, kao i onih artificijelnih.
Naredno poglavlje Povijesni pregled staklarstva i tehnologija staklarske produkcije predstavlja sažeti prikaz cjelovitog oscilirajućeg povijesnog tijeka razvoja staklarstva, od njegove prve pojave polovicom 3. tisućljeća prije Krista na prostoru Mezopotamije, odnosno Sirije i Palestine. Amplitude tog razvoja u pozitivnom smislu su rimskodobna produkcija, kao i venecijanska produkcija 15. i 16. stoljeća, a ovaj pregled je poznavanje povijesnog tijeka obrade oplemenio i spoznajama proisteklim iz projekata eksperimentalne arheologije koja se aplicira na Odsjeku za restauraciju istraživanje MAS-a. Iz sličnih su stručno-znanstvenih projekata proistekli i podaci koje prezentira poglavlje Recikliranje stakla u antici. U njemu se na temelju arheoloških dokaza, naputaka antičkih pisaca Marcijala, Stacija i Plinija starijeg, ali i rezultata fizičkih i kemijskih analiza, rekonstruiraju mogući oblici recikliranja ili restauriranja oštećenih staklenih predmeta u antici i srednjem vijeku.
U poglavlju Oblici propadanja stakla opisani su degradacijski procesi i oblici oštećenja kojima mogu biti zahvaćeni predmeti proistekli sa kopnenih arheoloških istraživanja, oni sa podvodnih i podmorskih istraživanja, ali i sva ostala povijesna stakla. Slijedi rasprava Istraživanje i dokumentiranje u kojoj se ističe važnost dokumentiranja svih faza konzervatorsko-restauratorskih postupaka, te koji donosi i pregled arheometrijskih istraživanja koji su bitna podloga su za procjenu stanja i ugroženosti.
Praktične primjere konzervatorsko-restauratorskih postupaka popraćene ilustracijama donosi poglavlje Konzervacija i restauracija. Pri tome sve su spoznaje ažurirane s najsuvremenijim napretcima u konzervatorsko-restauratorskoj praksi u svijetu. Zasebno se razrađuju preventivna zaštita u čuvaonicama i postavima, konzervatorski postupci – stabilizacija i čišćenje – te restauratorski postupci – rekompozicija i integracija. U smislu očuvanja autentičnosti izvornog predmeta raspravlja se i o izradi kopija u muzeološkom kontekstu.
Svi postupci konzervatorsko-restauratorske prakse odvijaju se u adekvatno opremljenim prostorima i uz aplikaciju sigurnosnih procedura koje su opisane u odlomku Materijali, oprema i zaštitne mjere. Posebnu vrijednost priručnika predstavlja i poglavlje pod naslovom Terminološki rječnik. Popisom natuknica koje tretiraju pojmove o restauraciji arheološkog stakla osigurana je cjelovitost terminologije na polju staklarstva u arheologiji, koja je ranije publicirana pod naslovom Terminološki rječnik antičkog staklarstva.
(Šime Perović)
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more