Koncept ekomuzeja začeo se 1960. godine u Francuskoj i uvriježio kao nova forma muzeja u Europi, Brazilu, Kanadi i Australiji. Filozofija ekomuzeja obuhvaća sve aspekte kulturne baštine uključujući fenomene kao što su arheološka nalazišta, objekti, zgrade i prirodno okruženje, ali i kolektivno pamćenje, usmenu tradiciju i folklorne specifičnosti. Aktivnosti ekomuzeja vezane su uz definirano geografsko područje i određeni teritorij sa njegovim osobitostima. Osnovni cilj ekomuzeja je uključivanje lokalne zajednice u proces skrbi za baštinu, u zaštitu i prezentaciju jedinstvenih aspekata njihovog zavičaja. Peter Davis je prikazao povijesni razvoj i perspektive ekomuzeja, definirao njihovu strukturu i djelatnost u posljednjih trideset godina. U prvom dijelu knjige predstavio je povijesnu i filozofsku pozadinu ekomuzeja razmatrajući fenomene muzeja u odnosu na identitet (identity), zajednicu (community) i okruženje (environment), u drugom dijelu prikazao je ekomuzeje u Francuskoj, kontinentalnoj Europi, Velikoj Britaniji, sjevernoj Americi, Australiji i Japanu. Treći zaključni dio, razmatra koliko je teorija ekomuzeja i dalje ideal i mit, a koliko uspješna muzeološka realizacija.
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
