Pojam zavičajnosti u Hrvatskoj pojavljuje se nakon ukidanja kmetstva 1848. godine. Zavičajnost se stjecala rođenjem i nasljeđivanjem te prijamom na temelju molbe i rješenja općinskog zastupstva, osim dvorskih i državnih službenika, svećenika i javnih učitelja koji su pravo zavičajnosti stjecali automatski. Primanjem u zavičajnost zavičajnik se upisivao u «Imenik zavičajnika» s cijelom svojom obitelji. Stjecanjem zavičajnosti dobivalo se pravo na općinsku skrb, mogućnost zapošljavanja, prijam u vojna učilišta i dr. Ta je odredba bila na snazi do 1933. godine, kada je donesen Zakon o opštinama. Knjige zavičajnika vrijedno su arhivsko gradivo jer sadržavaju podatke o strukturi ljudi, političkim, gospodarskim i društvenim obilježjima određene sredine. Državni arhiv u Osijeku i Muzej grada Iloka izdavači su Imenika zavičajnika grada Iloka 1912.-1947. godine. Analizom njegove strukture mogu se dobiti podaci o nacionalnoj, sociološkoj i demografskoj strukturi stanovništva. Publikacija ima predgovor mr. sc. Zlatka Virca, sažetke na njemačkome i engleskom jeziku te faksimilne pretiske iz rukopisnog originala.
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
