sažetak:
ŠUFNUDLI I ŽGLOBANCI NA SISAČKI NAČIN
Da je gastropovijest i prehrana jedna od rado obrađivanih muzejskih tema poslijednjih godina, potvrđuje i niz popratnih publikacija objavljenih uz izložbe, projekte, istraživanja, simpozije, radionice. Arheološkim, etnografskim te kulturno-povijesnim istraživanjima muzejske građe kao i sakupljenim iskazima te analizom ranijih zapisa, hrvatski su muzeji uvelike doprinijeli ocrtavanju identiteta koji velikim dijelom čine i prehrambene navike i običaji u Hrvatskoj.
Tako iz kataloga koji se čuvaju u Zbirci kataloga knjižnice MDC-a možemo saznati što su jeli stari Splićani (Tako su jeli naši stari, Muzej grada Splita, 1997.; Priča o kruhu, Etnografski muzej Split, 1994.), koje su slastice pripremali Istrijani (Ki sit ki lačan, Arheološki muzej Istre, 2012., Cerealia, oleum, vinum... : kultura prehrane i blagovanja na jadranskom prostoru, Državni arhiv u Pazinu; Zavičajni muzej Poreštine - Museo del territorio parentino; Sveučilište Jurja Dobrile - Odjel za humanističke znanosti u Puli, 2009.) ili čime su se sladili Rovinjani (Kuhinja none Fume, Zavičajni muzej grada Rovinja, 2012.), kakve su kulinarske i prehrambene značajke pojedinih krajeva (Kaj je u tanjuru: debela gibanica il prežgana juha, Muzej Prigorja, Sesvete, 2013., Kroz stoljeća na stolu i oko stola, Samoborski muzej, 1986., Kultura prehrane i Podravina, Muzej grada Koprivnice, 2013., Tradicionalna turopoljska jela, Muzej Turopolja, Velika Gorica, 2003.), kako su se hranili rimski vojnici (Hrana i rimske prehrambene navike na primjeru vojnog logora Tilurija, Trilj, Muzej triljskog kraja, 2015.); kako se spravljao kruh (Kruh naš svagdanji, Muzej Moslavine, Kutina 1993., Od zrna do pogače, Etnografski muzej, Zagreb, 1977., Dok je kruha ikakva, ne boj se glada nikakva, Muzej Moslavine, Kutina, 2011., Tradicija pečenja kruha u Podravini, Muzej prehrane "Podravka", Koprivnica, 1994.). Uz tematiku prehrane vezuju se naravno i muzejske priče o pivu (Idemo na pivo! : pogled na kulturu konzumiranja piva, Etnografski muzej Zagreb, 2012., Pivo napitak bogova i puka, Gradski muzej Virovitica, 2010., U muzej na pivo!, Gradski muzej Bjelovar, 2011.). Veliku pažnju i simpatiju sve širega kruga publike privlači projekt Gradskoga muzeja Požege Muzej u loncu koji za svoje kulinarske priče koristi Internet.
Izboru navedenih kataloga i projekata, nedavno se pridružila najnovija publikacija Gradskoga muzeja Sisak U potrazi za najboljom kuhinjom: prepoznatljivost prehrane sisačkoga kraja. Ta je knjiga rezultat vrlo sistematičnoga, studioznoga i kontinuiranoga pristupa sisačkoga Muzeja tematici prehrane u sisačkome kraju. Sisački su muzealci započeli arheološkim istraživanjima što je rezultiralo izložbama i katalozima Kuhanje i blagovanje u rimskoj Sisciji (Gradski muzej Sisak, 2007.) te Srednjovjekovna kuhinja (Gradski muzej Sisak, 2008.). Nastavili su etnografskim istraživanjima koja su trajala od studenoga 2015. do kraja veljače 2016. na području okolice Siska – Posavine, Pokuplja, Lonjskoga polja, Moslavine i Banovine. Istraživanje i razgovore s brojnim kazivačima provele su viša kustosica Katica Mrgić i kustosica Ivana Plavec, etnologinje Gradskoga muzeja Sisak sa ciljem otkrivanja sisačkoga gastro identiteta, tradicijske kuhinje sisačkoga kraja te približavanja ljudima jela na kojima su odrasli „naši stari“. Sadržaj knjige grupiran je u 20 tematskih cjelina od kojih neke opisuju karakteristične načine pripreme pojedinih jela ili pića (Rakija; Žganci i jagli; Meso i čušpajz itd), a druga poglavlja predstavljaju opremu i načine tradicionalne pripreme, čuvanja ili posluživanja jela te donose popise kataloških jedinica predmeta koji se čuvaju u Etnografskome odjelu sisačkoga Muzeja (Kruh, krušna peć, kuvarna, kuća; Konzerviranje; Sakupljanje hrane; Posude za pripremu i držanje hrane...). Knjiga u Prilogu donosi i izabrane recepte za pripremu juhe, krafni, salenjaka, franjki, krampogača i kuglofa te popratni Pojmovnik hrane
koji pojašnjava riječi sisačkoga govornog područja poput „ajngemahtes“, „ajnpren“, „šufnudli“, „žglobanci“ i sl. Tekstovi recepata i pojmovnika prevedni su i na engleski jezik čime su autori svoju tradicijsku baštinu nastojali približiti i inozemnim ljubiteljima sisačkih tradicionalnih delicija. Tekst knjige proteže se na 185 stranica sa ilustracijama u boji, a njezino uredništvo potpisuje mr. sc. Vlatko Čakširan, ravnatelj Muzeja.
Rezultati istraživanja su, osim u knjizi, predstavljeni i na izložbi, koja u Starom gradu ostaje otvorena do 1. listopada, a na kojoj se može vidjeti kako je nekada izgledalo jedno domaćinstvo, što je sve činilo tadašnju kuhinju, koji predmeti su se koristili za pripremu i posluživanje hrane i slično.
