sažetak:
Na pročeljima zgrada pažnju prolaznika privlače suvremeni grafiti svojim provokativnim porukama ili pak koloritom i originalnošću, no ponegdje se nalaze i kameni grbovi često nezamijećeni ili pak nezanimljivi jer su - nepoznati. Viša kustosica Muzeja grada Splita Elvira Šarić Kostić objavila je opsežan katalog splitskih kamenih grbova pruživši tako, između ostaloga, svojim sugrađanima i ostalim šetačima splitskim ulicama svojevrstan vodič ali i povijesnu priču o bivšim žiteljima i njihovim obiteljima nagnavši ih da prepoznaju i adekvatno vrednuju te iznimne tragove prošlosti. „Rad je prilog proučavanju heraldičke baštine kao značajnog povijesnog izvora za kulturnu baštinu grada Splita“ navodi autorica naglašavajući kako je upravo grad Split imao neke od najstarijih grbova među ostalim dalmatinskim gradovima.
Katalog Splitski grbovi: kameni grbovi iz Muzeja grada Splita objavljen je uz izložbu (1. veljače - 30. travnja 2019.), ali sadrži i sve odlike stručno pripremljenih i objavljenih kataloga muzejskih zbirki Muzeja grada Splita (Zbirka oružja Muzeja grada Splita, 2012., Zbirka namještaja u Muzeju grada Splita, 2009., Zbirka starih i rijetkih knjiga Muzeja grada Splita, 2009.).
Sadržaj publikacije izložen je u dvije cjeline - prvi dio donosi tekstualne priloge, a u drugome je dijelu publikacije cjelovit kataložni popis i opis Zbirke i njezine građe.
Uvodnim tekstovima autorica predstavlja Zbirku grbova koja se u Muzeju grada Splita čuva kao podzbirka Zbirke kamenih spomenika. Ona se sastoji od gradskih grbova, obiteljskih, odnosno grbova plemićkih i građanskih obitelji te crkvenih grbova, a nekada su se nalazili uljepšavajući i obilježavajući pročelja javnih i obiteljskih zgrada, palača, crkvi i crkvenih zvonika, ali i kruna bunara, prozora ili nadgrobnih ploča. Klesali su ih neki od poznatih majstora poput Jurja Dalmatinca ili Nikole Firentinca, ali i ruke vještih, nepoznatih, domaćih majstora, u razdoblju od 14. stoljeća do suvremenoga doba. U Muzej su većinom nabavljenim darovanjem Arheološkoga muzeja u Splitu ili pak terenskim konzervatorskim istraživanjima, ali često bez osnovnih podataka o mjestu izvornoga položaja pa i vlasnika grba. Prvi dio publikacije donosi i poglavlja o heraldici (grboslovlju) kao pomoćnoj povijesnoj disciplini te pregled proučavanja splitskih grbova kroz povijest i pisne izvore. Posebno je izdvojen i opisan tzv. Karamanov grbovnik autora Dujma Srećka Karamana koji donosi i splitski grbovnik s više od 1000 crteža grbova te je kao jedino monografsko djelo posvećeno splitskoj heraldičkoj baštini korišteno za obradu muzejskih grbova.
Među obiteljskim grbovima nalazi se i grb s nadgrobne ploče Giovanne Ardito s natpisom iz naslova ovoga prikaza, ali i grb obitelji Kavanjin s konjem u trku iz ljetnikovca na Sutivanu iz 17. stoljeća te dva grba obitelji Marulić s uklesanim lavom duga repa od kojih je jedan iz druge polovine 15. stoljeća, a izvorno se nalazio na kapitelu srednjovjekovnoga splitskog zvonika.
U kataloškom dijelu svaki je grb predstavljen ilustracijom, osnovnim kataloškim podacima o naslovu, autoru, mjestu i vremenu nastanka, materijalu i tehnikama, dimenzijama kao i detaljnim opisom njegova izgleda, njegovim vlasnicima ili naručiocima, njegovoj očuvanosti, pronalasku i pronalazačima, te okolnostima dolaska u Muzej. Naravno, uz svaki je grb navedena i bibliografija.
Tekst cijele publikacije pisan je usporedno na hrvatskome i engleskom jeziku, a prate ga iscrpne bibliografske bilješke. Ilustracije koje ga prate reproducirane su u boji s pripadajućim legendama. U prilozima je opsežna bibliografija te kazalo osoba.
Iako objavljen kao katalog povremene izložbe, katalog Elvire Šarić Kostić zasigurno će stručnjaci nadalje koristiti kao osnovni priručnik za svako daljnje istraživanje splitskih grbova, a široj će publici „(...) ukazati na značenje kamenih grbova koji se čuvaju u Muzeju grada Splita“. (Snježana Radovanlija Mileusnić)
