Fotografije u muzejima ne nalazimo samo kao dio muzejske građe ili u okviru fototečnog dokumentacijskog fonda već i kao gradivo koje bismo mogli okarakterizirati kao arhivsko, često prispjelo u muzejske ustanove u okviru donacija umjetnina ili druge vrste građe karakteristične za instituciju kojoj je ona darovana. Rad na opisu i planiranju preventivne zaštite takvog materijala iz dokumentarnog segmenta dviju umjetničkih ostavština u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU primjer je plodotvorne suradnje arhivista i kustosa. Prvi je pritom pridonio iskustvom u identifikaciji fotografskih procesa kojima je gradivo nastalo, poznavanjem prirode njegove stabilnosti i deterioracije, kao i izborom prikladne zaštitne ambalaže i uvjeta pohrane. Muzealac je gradivo analizirao s oblikovnog i ikonografskog aspekta te je prepoznao njegove mnogobrojne poveznice s fundusom Galerije, ali i s raznolikim generički i sadržajno srodnim materijalom pohranjenim u drugim baštinskim ustanovama. Naposljetku, opis pojedine fotografije rezultat je sinteze arhivskih normi i muzejskih standarda obrade građe.
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više