sažetak:
Zašto neke muzeje volimo više i češće im se vraćamo, a neke su nas izložbene teme poučile više od povijesnih ili znanstvenih tekstova? Odgovor se među ostalim krije i u tome da volimo priče. Jedna od prinovljenih knjiga u knjižnici MDC-a iz muzeološke teorije Museums and Biografies: Stories, Objects, Identities posvećena je upravo pričama u muzejima, točnije – suodnosima muzeja i biografija. I muzeji i biografije pričaju životne priče, a tekstovi u knjizi bave se propitivanjem odnosa biografija pojedinaca, predmeta i institucija u muzejima, njihovoj ugradnji u povijesnu i teorijsku muzeologiju. Profesorica povijesti dr. Kate Hill sa Sveučilišta u Lincolnu objedinila je 21 prilog renomiranih stručnjaka problematici grupiravši ih u šest tematskih cjelina. U svome uvodnom tekstu Hill iznosi njihovu osnovnu nit poveznicu koja je u tezi da i muzeji i biografije govore o prošlosti, da spajaju znanstveno i popularno, obuhvaćaju stvarni i imaginarni svijet, a kada se spoje – stvaraju gustu mrežu međuodnosa između ljudi, predmeta i muzejskih zgrada.
Prva tematska cjelina (Individual Biography and Museum History) ukazuje na pojedine osobne biografije koje su dio neraskidivoga tkanja povijesne priče o muzejima. To mogu biti biografije kolekcionara koji su svojim doniranim zbirkama potaknuli osnivanje pojedinih muzejskih zbirki ili pak cijelih muzeja ili pak priče o pojedincima koji su svojim radom bitno pridonijeli uspostavi jedinstvenog identiteta i prepoznatljivosti svojih muzeja. Cjelina donosi tri teksta čiji su autori Felicity Bodenstein, Stuart Burch i Laura Gray.
Osobne biografije u muzejskim izložbama tema su druge cjeline (Problematising Individuals’ Biographies) koja obuhvaća tri teksta. U jednome od njih ¬ Žene, muzeji i problem biografija (Women, Museums and the Problem of Biography) ¬ autorica Anne Whitelaw upozorava muzeje na zamke koje treba izbjegavati u biografskim prikazima života pojedinaca, a nalaze se u samoj definiciji biografije kao linearnog navođenja kronološke pripovijesti jer se u njoj mogu lako izgubiti svi detalji koji jedan život čine jedinstvenim.
Suzanne MacLeod, Wallis Miller, Jeffrey Abt, Helen Rees Leahy i Mark J Elliott autori su priloga treće tematske cjeline o institucionalnim biografijama (Institutional Biographies) koje se mogu odnositi na priče o muzejskoj arhitekturi i zgradama, o projektima „izložbe o izložbama“ povodom obilježavanja različitih obljetnica ili pak preispitivanja različitih načina prikazivanja i posjećenosti izložaba kao i o restauratorskim projektima muzejskih interijera i često teškim odlukama koje se odnose na koncept autentičnosti i očuvanja pojedinih slojeva institucionalne povijesti sadržane na stropovima, zidovima i dekorima.
Posebno su zanimljive i biografije samih muzejskih premeta. Tom su se tematikom bavili Louise Tythacott, Mariana Françozo, Lucie Carreau i Mark J. Elliott u tematskom poglavlju knjige ¬ Object Biographies. Autori naglašavaju kako predmeti kao i ljudi imaju svoj „društveni život“ pa se u njihovim biografijama mogu naći odgovori na pitanja ¬ što su, odakle su i tko im je autor, kakva im je prošlost, kako su se kroz vrijeme upotrebljavali i mijenjali, koju su ulogu imali, koje kulturne oznake nose danas i dr.
Zasebno je tematsko poglavlje posvećeno poimanju muzeja kao biografija (Museums as Biography). To su najčešće biografski muzeji poput Muzeja Charlesa Dickensa u Londonu koji u svome tekstu opisuje Alison Booth, ujedno propitujući da li je osnovna uloga memorijalnih književnih muzeja smještenima u kućama u kojima su književnici živjeli ¬ njihovo očuvanje ili njihova rekonstrukcija na temelju književnih biografija. Svoje su priloge ovoj temi dali i Sophie Forgan te Alexandra Stara.
Posljednje tematsko poglavlje (Museums as Autobiography) objedinjuje tri teksta vezana za autobiografske muzeje čiji je glavni predmet priča o životu osobe koja je osnovala muzej, a kojima se prema mišljenju Belinde Nemec, kao posebnoj vrsti muzeja, još uvijek posvećuje mala znanstvena pažnja. No, u ovom se poglavlju piše i o osobnim pričama pojedinaca (autobiografijama) koje čine dio izložbenih postava povijesnih muzeja (Steffi de Jong) kao i o fenomenu muzejskoga prikaza autobiografija cijelih društvenih zajednica (Elizabeth Crooke). Epilog razmišljanju o pričama u muzejima kao i novom pristupu muzejskim biografijama je kraća filozofska studija Donalda Preziosija u kojemu propituje muzejsku ulogu u stvaranju ljudske besmrtnosti.
Svi su tekstualni prilozi u knjizi popraćeni bibliografskim bilješkama i literaturom te crno-bijelim ilustracijama, a povezuje ih zajedničko kazalo. Knjiga je objavljena kao deveti svezak u ediciji Heritage Maters Međunarodnoga centra za kulturna i baštinska istraživanja (The International Centre for Cultural and Heritage Studies ¬ICCHS) na Sveučilištu Newcastle, a koja se bavi problematikom kulturne baštine u 21. stoljeću. (Snježana Radovanlija Mileusnić)
