sažetak:
Muzeji u potresu – potres u muzeju tema je 58. broja MDC-ova časopisa Muzeologija u koji smo nastojali „pospremiti“ potrese iz 2020. godine, štete na građi i građevinama, iskustva i izazove, posljedice i pouke, kao i razloge zbog kojih su nas potresi koji se smatraju umjerenima neumjereno pogodili.
Hrvatska je među seizmički najugroženijim državama u Europi. Prema Karti potresnih područja Republike Hrvatske Zagreb se nalazi na jednom od četiri područja izložena jačim potresima. Od 1880. godine, kada ga je pogodio vrlo jak potres od 6,3, tlo se ljuljalo svakih nekoliko godina početkom 20. stoljeća. U posljednjih pola stoljeća ovaj dio Europe bio je u svakom desetljeću pogođen jačim potresom – od onoga u Skoplju koji je 1963. odnio tisuću života i ostavio 200 000 ljudi bez doma, zatim banjolučkoga iz 1969., deset godina poslije toga crnogorskoga, koji je načeo i tisuću građevina u Dubrovniku, do stonskoga iz 1996. godine. Unatoč tomu, 22. ožujka 2020. potres smo dočekali potpuno nespremni.
U prosincu 2019. godine, tri mjeseca prije potresa, Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba organizirao je stručnu konferenciju pod nazivom Zaštita kulturne baštine Grada Zagreba u kriznim uvjetima. Stručnjaci Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu tada su istaknuli da je potres neprihvatljiv rizik za Republiku Hrvatsku, da nemamo podataka o građevinama, da su sanacije kozmetičke prirode, da nema seizmičkih ojačavanja i da svijest zajednice o riziku od potresa nije razvijena, te su na koncu, u prosincu 2019. godine, zapitali „moramo li zaista čekati razoran potres da se to promijeni“.
U ovom broju Muzeologije u proširenom obliku objavljujemo rezultate istraživanja dokumentaristica Muzejskoga dokumentacijskog centra, predstavljenoga na toj istoj stručnoj konferenciji tri mjeseca prije potresa, kojim je analizom podataka o brojnosti i stupnju obrađenosti građe, zaštiti, stručnim i tehničkim uvjetima, starosti i zapuštenosti povijesnih, nenamjenskih zgrada po kojima su nagurani muzeji na području Grada Zagreba ustanovljena – nespremnost zagrebačkih muzeja na krizne situacije.
Kolege iz pet muzeja – Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatskoga povijesnog muzeja, Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, Arheološkog muzeja u Zagrebu i Gliptoteke HAZU – za ovu su Muzeologiju sabrali svoja dosadašnja poslijepotresna iskustva koja sva u osnovi ističu isti problem – da su smješteni u povijesnim zdanjima koja nikada nisu bila sustavno obnavljana i u kojima nema dovoljno prostora za funkcioniranje suvremenog muzeja.
Kako je nakon potresa odmah postalo jasno da će se mnogi zagrebački muzeji teško pogođeni potresom morati privremeno iseliti u neke nepostojeće čuvaonice, MDC je prošle godine proveo prvo sveobuhvatno istraživanje o stanju i izazovima muzejskih čuvaonica i upravljanju zbirkama u Hrvatskoj koje je, kako možete pročitati u ovom broju Muzeologije, pokazalo da tek petina muzeja ima namjenski sagrađenu čuvaonicu, da se većina građe čuva u neodgovarajućim prostorima, po tavanima i podrumima, te da u ovom trenutku 93 % hrvatskih muzeja nema dovoljno prostora za pohranu svojih fundusa.
Kakve probleme u kriznim situacijama može izazvati smještanje građe na neprimjerena mjesta, pokazala je hitna evakuacija Galerije Krsto Hegedušić u Petrinji, u kojoj je muzealcima morala pomagati Hrvatska gorska služba spašavanja. U Muzeologiji 58 govorimo o tijeku te evakuacije, dokumentiranju spašenih muzejskih predmeta i njihovoj sigurnoj pohrani u privremenoj čuvaonici.
Stručnjaci za preventivnu zaštitu dali su i neke od mogućih odgovora na pitanje zašto su štete od potresa bile velike. Ono što je analizom fotografija šteta na građi zaključio domaći konzervator, da „muzeji nisu bili pripremljeni za potres“ jer nisu bile primijenjene „mjere i postupci koji mogu ukloniti ili barem znatno umanjiti štete od potresa u muzejima“, potvrđuje u našem časopisu i jedan od najvećih svjetskih autoriteta za ovu temu Jerry Podany, dugogodišnji konzervator-restaurator Muzeja J. Paul Getty, prema kojemu velik broj muzeja i muzejskih djelatnika nije upoznat s tehnikama koje možemo primijeniti jer i u svijetu postoji „škola mišljenja“ da potres neće baš nas pogoditi te da će, „ako je potres toliko jak, ionako sve biti izgubljeno“. U svojem tekstu Podany navodi niz jednostavnih i jeftinih mjera koje, kako kaže, „zahtijevaju samo vrijeme, malo napora i, najvažnije od svega, svijest“ zajednice.
U ovom broju sabrali smo i iskustva muzeja iz susjednih zemalja koje su potresi teško pogodili u posljednjih 60 godina. Za nas pišu kolege iz Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, a u MDC-ovu Arhivu muzeja i galerija Hrvatske istražili smo i posljedice crnogorskog potresa 1979. na dubrovačke muzeje, čije je zbirke paradoksalno spasila dugotrajna zapuštenost muzejskih zgrada. Iz Slovenije nam pak stiže svijetli primjer kako ne treba čekati potres da se u obnovu uključi statička i protupotresna sanacija povijesnog zdanja u kojemu djeluje muzej.
Za kraj dajemo pregled projekata obnove i provedbe mjera zaštite kulturne baštine oštećene u potresu sredstvima iz Fonda solidarnosti Europske unije. Bez obzira na to kako će se ta sredstva znati/moći iskoristiti, pred zagrebačkim muzejima godine su obnove, a o tome kako će ona biti provedena, kako će u obnovljenim muzejima biti primijenjene postojeće mjere u izlaganju i pohrani muzejske građe, kao i o radu, običnom, svakodnevnom, primjenjivanju jednostavnih i jeftinih mjera i postupaka, ovisit će hoće li nas opet i iznova – iznenaditi neki novi potres. (Maja Kocijan) Preuzeto sa: https://mdc.hr/hr/mdc/publikacije/newsletter/newsletter-22-02-2022/#muzeologija)
