sažetak:
Da sportovi poput boksa ili koturaljkanja nisu samo teme pojedinih tematskih izložaba Povijesnoga i pomorskoga muzeja Istre u Puli, već su i tema opsežnoga nakladničkog projekta, svjedoči i nedavno promovirana opsežna monografija „Sport u Istri – prvih 150 godina“.
Autor knjige je Dario Koraca koji svoje radove iz povijesti sporta objavljuje u sportskom godišnjaku Saveza sportova Istarske županije, a surađivao je i u izdavanja „Istarske enciklopedije“ te na „Istarskom sportskom biografskom leksikonu“ koji je objavljen 2016. godine. U najnovijoj knjizi autor je obuhvatio razvoj istarskog sporta u proteklih 150 godina, zaključno s 2019. godinom te je ona tako i svojevrsni nastavak spomenutog Leksikona.
Sadržaj knjige, koja „otkriva i javnosti dokumentirano pruža uvid u brojne sportske priče koje su se događale na području Istre“, podijeljen je u šest poglavlja. Prvo poglavlje „Sport i društveno politički odnosi” razmatra utjecaje raznih društvenih uređenja i politike, od prve polovine 19. stoljeća do suvremenih dana, na razvoj pojedinog, ali i cjelokupnog sporta u Istri. Tako je u vrijeme Austro-ugarske sport bio na razini pučkih svečanosti; fašistička vlada odvaja tjelesni odgoj od obrazovnog sustava i dosljedno ustraje na razvoju sporta i sportskih aktivnosti mladih; nakon Drugog svjetskog rata snažno se razvijaju velike manifestacije poput sletova i sportskih smotri, a osnutkom najmasovnije sportske organizacije u SFRJ i Društva za tjelesni odgoj „Partizan“ nagli razvoj doživljavaju košarka, rukomet, odbojka i stolni tenis, koji će kasnije značajno obilježiti istarski sport.
Drugo poglavlje pod nazivom „Sportska infrastruktura“ prikazuje izgradnju i razvoj sportske infrastrukture. Između ostaloga saznajemo kako su prvi namjenski građeni sportski objekti bili javna plivališta, a da je krajem 19. st. država ulagala samo u objekte za potrebe obuke vojnika, a gradske vlasti i poduzetnici u gradnju sportskih objekata za potrebe visokog društvenog i vojnog staleža (poput velodroma za biciklističke utrke i utrke konjskih zaprega u Puli, 1899.g.).
Treće poglavlje „Sportovi“ donosi prikaz razvoja svih sportova koji su u Istri postojali, ali i onih koji postoje i danas, od najstarijih poput tjelovježbe, veslanja, jedrenja i planinarstva do suvremenih - badmintona i body buildinga. Ukupno je predstavljeno 43 sporta s posebnim naglaskom na sedam sportova kojima se bave osobe s invaliditetom kao i sport gluhih i nagluhih osoba.
Četvrto poglavlje donosi sažeti prikaz svih najznačajnijih sportskih manifestacija održanih u proteklom vremenu u Istri, koja je zahvaljujući povoljnim klimatskim uvjetima i vrlo dobroj sportskoj infrastrukturi bila pogodna za održavanje velikih sportskih manifestacija poput „Istarske regate u jedrenju“ (od 1949.) ili biciklističke utrke „Kroz Istru“ (od 1949.).
Popis svih istarskih sportaša koji su sudjelovali na Olimpijskim igrama, Olimpijskim igrama mladih, Paraolimpijskim igrama i Olimpijskim igrama gluhih, uz navođenje mjesta i godine njihovih nastupa i ostvarenih rezultata, sadržan je petom poglavlju „Istarski olimpijci“. Zanimljiv je i podatak kako su istarski sportaši na Olimpijskim igrama osvojili ukupno 10 medalja, paraolimpijci tri i gluhonijemi sportaši također tri zlatne medalje.
Šesto poglavlje „Istarski osvajači odličja“ sadrži popis svih istarskih sportaša koji su osvajali medalje na najvećim službenim natjecanjima, među kojima su najuspješniji bili boćar Valter Ivančić s osvojenih 19 odličja i Giovanni Cernogoraz s 18 odličja.
Ovaj enciklopedijski prikaz svih sportova Istrijana ilustriran je sa 650 dokumentarnih fotografija i potkrijepljen je literaturom. Osim što će biti iznimno zanimljivo štivo za sve Istrijane i ljubitelje sporta, knjiga će zasigurno biti i vrijedno vrelo podataka za muzejska istraživanja kao i rad na vrlo popularnim izložbama s tematikom sporta.
(Snježana Radovanlija Mileusnić)
