napomena:
Zastupljene autorice: Željka Bosnar Salihagić, Nevenka Ćosić, Nina Sivec, Željka Sušić, Morana Vouk Nikolić.- Bibliografija: str. 114-118.
sažetak:
Tiflološki muzej u Zagrebu objavio je priručnik „Pristupačnost za sve“, proizašao iz edukacija „Muzej za sve“ koje se u Tiflološkom muzeju održavaju od 2019. godine, a koji čitatelju nudi zakonodavni, teorijski i praktični okvir prostorne, komunikacijske i informacijske pristupačnosti te osnove komunikacije s osobama s invaliditetom.
Tiflološki muzej se kroz svoju povijest, poslanje i rad ističe svojom specifičnošću, a opet istovremeno toliko široko potrebnim i neophodnim znanjima i vještinama s područja edukacijske rehabilitacije. U zajednici muzej je prepoznat kao otvoren i aktivan sustav koji osluškuje promjene u društvu, a svojim djelovanjem spreman je odgovoriti na nove izazove.
Ovaj priručnik je po svojoj cjelovitosti i sveobuhvatnosti jedinstven u Hrvatskoj, a namijenjen je prije svega muzejima, ali može biti koristan u radu s ovim korisnicima i u ostalim baštinskim institucijama. Usmjeren je na ostvarivanje veće i kvalitetnije pristupačnosti baštinskih ustanova za različite skupine korisnika s invaliditetom s posebnim naglaskom na slijepe i slabovidne posjetitelje (čak i one koji sebe ne vide takvima, kao što su na primjer starije osobe). Poznavanje raznih vrsta invaliditeta i njihovih obilježja, ali i specifičnosti, preduvijet su za pravilno promišljanje o prilagodbi. Ovdje su na jednom mjestu objedinjeni sadržaji koji će čitatelju povećati kompetencije u implementaciji inkluzivnih smjernica te ukloniti nesigurnosti u svakodnevnom radu s korisnicima.
Priručnik je nastao plodnom suradnjom petero autorica čija je temeljna znanstvena disciplina edukacijska rehabilitacija nadograđivana kroz višegodišnja usavršavanja te je rezultat teorijskog i iskustvenog znanja o specifičnostima osoba s invaliditetom, znanja o pristupačnosti, prostornoj prilagodbi, prilagođenoj komunikaciji i informacijama te daje ne samo odgovore na pitanja kako, već i odgovore na mnoga druga pitanja potkrepljujući ih znanjima o specifičnostima populacije osoba s invaliditetom. Željeli smo ukazati i na neke pogrešne premise u praksi, poput pretpostavke da bilo kakve prilagodbe doprinose boljoj pristupačnosti ili da je prilagodbu dovoljno uključiti tek pri kraju nekog projekta.
Priručnik se sastoji od pet osnovnih poglavlja. Prvi dio obuhvaća zakonodavni okvir i dokumente koje je potrebno poznavati kako bismo bolje razumjeli svoje odgovornosti prema korisnicima s invaliditetom te nas upoznaje s različitim pristupima kroz povijest, kao i vrstama invaliditeta i njihovim specifičnostima. U drugom poglavlju detaljno su prikazane obaveze ustanova vezane uz pristupačnost, a temeljem Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Drugo poglavlje također upoznaje čitatelja s najširim spektrom prostornih, komunikacijskih i informacijskih prilagodbi, ali i s načinima ispravne komunikacije s osobama s invaliditetom, ponajprije slijepima i slabovidnima. U trećem i četvrtom poglavlju čitatelj može dobiti detaljne informacije i upute kako, držeći se trenutno važećih smjernica, izraditi zvučne opise i taktilne dijagrame za slijepe. Taktilni dijagrami zajedno sa zvučnim opisima jedan su od najčešćih oblika prilagodbe izloženih predmeta. U petom, zadnjem dijelu ovog priručnika detaljno su prikazani praktični primjeri prilagodbe za korisnike s invaliditetom, proces pravilnog planiranja projekata prilagodbe, suradnje s osobama s invaliditetom te mogućnostima, ali i izazovima i ograničenjima s kojima se možemo susresti u procesu prilagodbe.
Aktualne teme socijalne uključivosti, univerzalnog dizajna i pristupačnosti pred baštinske stručnjake postavljaju brojne izazove. Vjerujemo da će vas ponuđena rješenja potaknuti te vam pomoći u pronalaženju pristupačnih rješenja za korisnike s invaliditetom jer samo osiguravajući pristupačno i inkluzivno okruženje uvažavamo osobe s invaliditetom, prihvaćamo njihovu različitost, prepoznajemo ih kao ravnopravne korisnike naših sadržaja i time ih potičemo na osobni razvoj. Inkluzivnim društvom općenito pridonosimo adekvatnom odgovoru na društvo budućnosti, odnosno na neizbježno starenje stanovništva i implikacije koje ono donosi.
(Morana Vouk Nikolić)
