polje za pretragu:
Spomen-soba Ivana Matetića Ronjgova, Ronjgi
jpg
Validžija, Iva (fotograf)
Ronjgi
2014.
album digitalnih fotografija
Fototeka
M-666
2014
glazba
spomen-soba
skladatelj
2014.
Ronjgi
Matetić Ronjgov, Ivan
Ustanova Ivan Matetić Ronjgov
Spomen-soba Ivana Matetića Ronjgova se nalazi u kući u kojoj je rođen skladatelj, melograf i glazbeni pedagog u zaselku Ronjgi u općini Viškovo (Primorsko-goranska županija). Izloženi su dokumenti vezani uz Matetićev život i stvaralaštvo, a fotografijama i predmetima predstavljen je njegov životni i profesionalni put. Osobito su istaknuti Matetićev učiteljski rad, domoljublje i rad na buđenju nacionalne svijesti. Uz obiteljske fotografije izložene su fotografije s praizvedbi njegovih djela u društvu poznatih hrvatskih skladatelja (Grgoševića, Gotovca i Tajčevića).
Biografija (izvor: Matetić Ronjgov, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 3. 2021., http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39419
Matetić Ronjgov, Ivan, hrvatski skladatelj i melograf (Ronjgi kraj Viškova, 10. IV. 1880 – Lovran, 27. VI. 1960). Završio učiteljsku školu u Kopru te od 1899. bio učitelj u mnogim istarskim mjestima (Žminj, Barban, Kanfanar, Sveti Petar u Šumi, Gologorica, Pićan, Klana, Opatija). Pred kraj I. svjetskog rata studirao je glazbu u Beču, a od 1919. do 1921. kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (F. Dugan st.). Potom je bio gimnazijski profesor u Sušaku, gdje je 1923. utemeljio privatnu glazbenu školu. Godine 1925–38. bio je tajnik Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je od 1945. predavao glazbeni folklor. Od 1947. do 1951. bio je profesor glazbene škole u Rijeci. Melografijom se počeo baviti već tijekom učiteljevanja u Istri, a prve rezultate proučavanja istarske narodne glazbe, teorijske postavke tzv. istarske ljestvice, objavio je 1925–26. u Sv. Ceciliji. Nadovezujući se na ranija nastojanja M. Brajše Rašana, riješio je problematiku latentne harmonije istarskih napjeva. Skladao je u tzv. neonacionalnom stilu većinom vokalne skladbe na temelju istarske ljestvice. Tužaljka za dječji zbor i soliste Ćaće moj (1933) jedno je od najvrjednijih Matetićevih djela, a posebno se ističu još tzv. »vokalne simfonije«: Roženice (zborska kantata za mješoviti zbor, dva solista i recitatora, 1935), mješoviti zborovi uz soliste Malo mantinjade v Rike na palade (1951), Mantinjada domaćemu kraju (1954), Naš kanat je lip (1956), Na mamin grobak (1959) te solo popijevka Galijotova pesen (1940). Djeci je namijenio Čakavsko-primorsku pjevanku (1940).
